Kako razgovarati s djetetom nakon krizne situacije

 

  • Pronađite mirno mjesto, bez ometanja gdje se dijete osjeća sigurno. Razgovor možete započeti tijekom zajedničkih aktivnosti poput šetnje ili poslije ručka. Izbjegavajte razgovor o događaju prije spavanja!
  • Možete pokazati osjećaje, priznati da je i Vas pogodilo to što se dogodilo i razgovarati o osjećajima. No ukoliko osjećate veliki strah, pokušajte ostati smireni, kako djeci ne bi stvorili osjećaj panike. Djeca jako dobro prepoznaju i osjete emocije odraslih.
  • Pitajte djecu što znaju o događaju i kako se osjećaju. Ukoliko primijetite da dijete ima netočne informacije o događaju koje je možda čulo od prijatelja u školi, ispravite krive informacije.
  • Pružite jasne, ali umirujuće informacije, prikladne dobi djetetaOvisno o dobi djeteta, prilagodite što govorite i rječnik koji koristite kada pričate o događaju. Manjoj djeci objašnjavajte na jednostavan način, izbjegavajte previše detalja koji bi ih mogli dodatno uznemiriti. Starijoj djeci možete dati više informacija, ali uvijek s naglaskom na to da su sigurna i da postoje ljudi koji se brinu za njih.
  • Zaštite djecu od fotografija i snimaka vezanih uz događaj. Nemojte djecu „bombardirati“ s informacijama o događaju.
  • Pustiti da dijete slobodno priča o događaju i o tome kako se osjeća. Aktivno ga slušajte. Dozvolite da postavlja pitanja. Otvoreno i iskreno razgovarajte. U redu je priznati da nemate odgovor na svako pitanje.  
  • Normalizirajte osjećaje
    Normalno je i prirodno osjećati strah, tugu i druge neugodne osjećaje nakon takvog događaja. Nemojte umanjivati osjećaje djeteta! Strah je korisna emocija koja nam pomaže da se čuvamo i zaštitimo od neugodnih i potencijalno za nas opasnih situacija.
  • Pokažite im da vas zanima njihovo mišljenje.
    Pokušajte im pažnju usmjeriti s negativnih na pozitivne aspekte o događaju – npr. kako u situacijama krize postoje ljudi koji su žrtvama hrabro pomogli i da uvijek postoje ljudi na koje uvijek mogu računati za pomoć.
  • Dok razgovarate s djetetom, naglasite da su ovakvi događaji iznimno rijetki te da su u školi sigurni!!
  • Razgovarajte s njima o tome na koji način se možemo umiriti kada smo zabrinuti – uživati u nekoj omiljenoj aktivnosti, igrati se, razgovarati s obitelji ili prijateljima, gledati ili slušati nešto opuštajuće i smiješno, zezati se i smijati, čitati, vježbati…
  • Pokažite ljubav i podršku. Dajte djetetu do znanja da ga volite i da ćete uvijek biti tu za njega. Fizički kontakt poput zagrljaja, maženja i nježnih riječi pruža dodatnu sigurnost i ljubav u trenucima nesigurnosti.

https://www.unicef.org/croatia/media/5971/file/Kako_biti_podr%C5%A1ka_djeci_nakon_traumatskih_doga%C4%91aja.pdf

/*** Collapse the mobile menu - WPress Doctor ****/ Skip to content